Vjekoslav Spinčić

Vjekoslav Spinčić (Spinčići kraj Kastva, 23. listopada 1848. - Sušak, 27. svibnja 1933.), hrvatski političar, pisac, svećenik, povjesničar i publicist.

MKR 23.10.1848 - https://www.familysearch.org/ark:/61903/3:1:3QS7-L99X-RB7R?i=242&wc...

Napomena: Vjekoslav Spinčić se rodio 23.10.1848 u naselju Spiničići kraj Kastava u kući Spinčići 38, i kršten istog dana 23.10.1848 pod imenom Aloysius Spincich, sin od Antuna Spinčića, Andrijin pok. Mate (Antonius Spincich filius Andrea Mattissov) i Helene (Jelene) Paulinić Mastan (Helena Paulinich Mastan), kumovi na krštenju su bili Ivan (Giovanni) i Katarina (Catharina) Spinčić (Spincich) te Margareta udova Marotti (Margharetha vidua Marotti). Datum krštenja 23.10.1848 se poslije bilježilo kao njegov datum rođenja, a ime kao Aloysius, potom Luigi, te prilikom smrti Vjekoslav, Peminuo je 2.5.1933. u Sušak (Rijeka), u dobi od 84 godina.

• Novo Doba, broj 267, 23.10.1928, Split, str. 4
• Hr, En
• https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/1003/spincic-vjekoslav
• https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=57430
• http://arhinet.arhiv.hr/details.aspx?ItemId=3_3529
• https://magazin.hrt.hr/443057/27-svibnja-1933-umro-vjekoslav-spincic
• https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=295262
• http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=53&C=25

Spinčić, Vjekoslav

Spinčić, Vjekoslav, političar, pisac, svećenik (Spinčići kraj Kastva, 23. X. 1848 – Sušak, 27. V. 1933). Studirao je teologiju u Gorici i Trstu te je zaređen 1872. U Pragu i Beču studirao je povijest i zemljopis.

Bio je nastavnik u Kopru (1876–82), školski nadzornik u kotarima Kopar i Volosko (1882–88), a od 1888. u Učiteljskoj školi u Gorici. Otpušten je iz službe 1892. jer je u Zagrebu izjavio kako Istra pripada Hrvatskoj, da je to hrvatska zemlja otrgnuta od matice domovine te se treba ujediniti s banskom Hrvatskom. Uz M. Mandića i M. Laginju najznačajniji je preporoditelj drugoga naraštaja među istarskim Hrvatima. Bio je zastupnik u Istarskom saboru 1882–1915 (predsjednik kluba hrvatsko-slov. zastupnika), a od 1891. do raspada Monarhije zastupnik u Carevinskom vijeću u Beču. Nakon parlamentarnih izbora 1907. neko je vrijeme bio članom Pokrajinskog odbora (vlade) za Istru i kvarnerske otoke. Kao pravaš zauzimao se za ravnopravnost Slavena (Hrvata i Slovenaca) s Talijanima i za ujedinjenje Istre s Hrvatskom. Bio je predsjednik prosvjetnoga Društva sv. Ćirila i Metoda za Istru. Nakon tal. okupacije Istre i otoka 1918. živio je u Zagrebu. Bio je član Privremenoga narodnoga predstavništva Kraljevine SHS u Beogradu (1919–20), nakon čega se povukao iz polit. života zbog ustupanja Istre Italiji. Još se jednom, 1931., pojavio kao zastupnik u jugosl. skupštini.

Objavljivati je počeo 1870. u kalendaru Istran. Kao knjiž. i polit. povjesničar napisao je nekoliko knjiga i velik broj članaka, a autor je i važnih govora polit. i kult. značaja. Osim na hrvatskom, objavljivao na slovenskom, talijanskom, češkom i drugim jezicima u nas i u inozemstvu te prevodio. Objavio je knjige i brošure: Hrvatskoj il Italiji? Rieč istarskih Hrvata i svim na koje spada (1880), Desetgodišnjica Bratovšćine hrvatskih ljudi u Istri (1885), Obćina Kastav jedna, nerazdruživa! (1899), Raspust općinskoga zastupstva u Kastvu (1900), Kraljevina Hrvatska po ‘nagodbi’ / Bosna i Hercegovina po aneksiji (1913), Slavensko bogoslužje u Istri (1913), Moje izbivanje iz Istre (1922), Razvitak narodnoga preporoda u Istri (u: D. Gruber, Povijest Istre, 1924) i Crtice iz hrvatske književne kulture Istre (1926., izdanje iz 1934. pod naslovom Oteta nam otadžbina). Autorom je i više jedinica za leksikon Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti 925–1925 (1925). Ostavio je jednu od najopsežnijih rukopisnih ostavština u Hrvatskoj (dokumenti, pisma, koncepti, zapisnici, nacrti, proklamacije i sl.).

Njegove Crtice iz hrvatske književne kulture Istre imaju znan. težinu, nemaju prethodni sustavan uzor kao predložak i u svoje su vrijeme bile odgovorom na zatiranje hrvatstva Istre pod tal. fašizmom. Stoga je knjiga doživjela zapljene u Italiji. Autor je na jednom mjestu želio obuhvatiti svu hrv. kulturu i umjetnost svoga zavičaja (Istra s kvarnerskim otocima), dotad raspršenu po različitim izvorima, tako da je Spinčićeva zasluga koliko u sistematizaciji i sintezi toliko i u osobnom istraživanju građe. Književnopovijesno, u manjoj mjeri i glede glazbe i likovnosti, Crtice su važne poglavito kao pregled XIX. i poč. XX. st. (hrv. narodni preporod u najzapadnijim hrv. krajevima). Neke je podatke dobio od krčkih preporoditelja Dinka Trinajstića i Vinka Premude, a i osobno od zastupljenih zaslužnika, primjerice Andrije Mohorovičića, Mate Dvorničića, Karla Lukeža i dr. Zahvaljujući Spinčiću, a navlastito kasnijim istraživačima koji su se informirali i na stranicama njegovih Crtica, književnost zap. Hrvatske danas se ne promatra kao rubna regionalna pojava nego, najboljim svojim ostvarajima i autorskim osobnostima, dragocjen sastavni dio hrv. književnosti kao pisanoga svjedočanstva jedne policentrične kulture.

• Izvor: https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/1003/spincic-vjekoslav

Spinčić, Vjekoslav, hrvatski političar, povjesničar i publicist (Spinčići kraj Kastva, 23. X. 1848 – Sušak, danas dio Rijeke, 27. V. 1933). U Gorici i Trstu studirao je teologiju, 1872. zaredio se za svećenika. Nakon studija geografije i povijesti u Pragu i Beču bio je nastavnik u Kopru (1876–82), školski nadzornik u kotarima Kopar i Volosko (1882–88) i nastavnik u Gorici (1888–92). Zajedno s M. Mandićem i M. Laginjom vodio je narodni pokret u Istri u skladu s programskim načelima Stranke prava te se zauzimao za ravnopravnost istarskih Hrvata i Slovenaca s Talijanima i za ujedinjenje Istre s Hrvatskom. Bio je zastupnik u Istarskom saboru (1882–1915) i u Carevinskom vijeću u Beču (1891–1918). Zajedno s Mandićem odbio je priznati sporazum o narodnosnome miru u Istri koji su, nakon pobjede Hrvatsko-slovenske narodne stranke na izborima za Carevinsko vijeće, sklopile Hrvatsko-slovenska narodna stranka i Talijanska liberalna stranka (1908). Kao dugogodišnji predsjednik Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru utjecao je na otvaranje hrvatskih škola. Za I. svjetskoga rata zagovarao je stvaranje jugoslavenske zajednice i donošenje Svibanjske deklaracije (1917). Nakon ujedinjenja bio je član Privremenoga narodnog predstavništva Kraljevine SHS u Beogradu (1919–20), a zatim se povukao iz političkoga života zbog ustupanja Istre Italiji. Za šestosiječanjske diktature (1929–31) još se jednom pojavio kao poslanik u Skupštini u Beogradu (1931). Objavljivao brošure i govore te radove s područja književne, crkvene i političk povijesti. Značajnija djela: Slavensko bogoslužje u Istri (1913), Narodni preporod u Istri (1924), Crtice iz hrvatske književne kulture Istre (1926).

• Izvor: https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=57430