Ljudevit Pelzer

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ljudevit_Pelzer

http://essekeri.hr/bio/25-ljudevit-pelzer

Osijek čine njegovi ljudi, ali i građevine koje ih okružuju. Brojni su arhitekti, osobe koje žive i djeluju na granici umjetnosti i graditeljstva, dali svoj obol gradu na Dravi kakvog ga poznajemo danas. Jedan od njih je i Ljudevit Pelzer, arhitekt koji je djelovao tijekom 20. stoljeća i autor je zgrade Kina Europa.

Arhitekt Ljudevit Pelzer rođen je 19. lipnja 1912. godine u Zagrebu, u graditeljskoj obitelji. Ljudevitov otac Petar bio je građevinski poduzetnik, a ljubav prema stvaranju stambenog i djelatnog prostora prenio je i na svoju djecu. Stariji brat Franjo i mlađi brat Rudolf također su se okušali u graditeljstvu. Otac Petar je tijekom 30-ih godina prošlog stoljeća u Osijeku imao građevinsku tvrtku, a neko je vrijeme surađivao i s Ivanom Pirijem, još jednim znamenitim osječkim graditeljem. U Osijeku je Ljudevit Pelzer završio osnovnu školu i gimnaziju, a 1931. godine upisao je studij arhitekture na Sveučilištu u Zagrebu (Arhitektonski odsjek Tehničkog fakulteta). Diplomu je stekao 30. lipnja 1936. godine.

Od 1937. godine, mladi arhitekt Pelzer počinje raditi u „Birou za projektovanje i gradnju Josih Piry. Ovdje započinje svoju plodnu arhitektonsku karijeru, te u četiri godine rada (do 1941. godine) ima čast da su projektirani i izgrađeni svi njegovi objekti. Među njegove radove iz tog perioda prepoznatljive su dvije Kuće u Keršovanijevoj (ondašnjoj Sokolskoj) ulici – Kuća Mandić (na broju 10) i kuća Helfrich (na broju 10a). U istoj ulici, na broju 7, Pelzer je projektirao dvorišnu garažu, a na broju 35 adaptirao je postojeću prizemnu zgradu, odnosno dogradnju zgrade prema dvorištu. U Tiršovoj ulici (danas Zvonimirova) projektirao je dvokatnicu Speiser. Pripisuju mu se još neki objekti u Cesarićevoj i Reisnerovoj ulici. Osim kuća, Pelzer je projektirao i javne objekte – njegova su djela kino Korzo (danas Kino Europa) i požeško kino Central. Kino Korzo (1939. – 1940.) zasigurno je njegovo najznačajnije djelo, po kojem ga prepoznaju i oni koji nisu veliki poznavatelji arhitekture.

Ratne 1941. godine preselio je u Zagreb i počeo raditi u Ministarstvu narodnog gospodarstva. Već naredne 1942. godine prelazi u Ministarstvo prometa, a od 1943. do 1945. u Ministarstvu unutrašnjih poslova. U istom periodu (1943. do 1945.) radi i kao nastavnik na Arhitektonskom odjelu Tehničkog fakulteta, na predmetu Građevna mehanika.